Nizak prag tolerancije na stres, potisnuto nezadovoljstvo, zatrpavanje nevoljnim, rutinskim obavezama povećava slabost tijela koje brže propada, stari, gubi elastičnost i polako postaje pogodno tlo za bolesti današnjice: hipertenziju, diabetes, bolesti metabolizma i naravno gojaznost.
Meni najbliža ugrožena grupa su žene: one koje nijesu uspjele da se nakon trudnoće "vrate" u pređašnje stanje, žene u menopauzi, žene koje se liječe od steriliteta - sve one žene čiji je glavni problem endokrinološke prirode.
Zaprepašćujuće je da je minorna edukacija na ovom polju od strane nadležnih zdravstvenih institucija. Nema ni radionica psihološke podrške kojima bi se lagano mogla pokrenuti inicijativa gdje bi ugroženi lakše rješavali svoje probleme.
Nekada se govorilo "hrana na usta ulazi", danas ljudi su zdraviji što manje jedu. Prvi razlog je taj što se ljudi mnogo manje fizički troše nego u prošlosti pa je način ishrane potrebno prilagoditi novom životnom tempu. Drugi razlog se zasniva na činjenici da hrana više nije što je nekada bila - sve veća prisutnost GMO, diskutabilan kvalitet proizvoda, počev od samog procesa proizvodnje, preko skladištenja u prodajnim objektima i sl. Činjenica je da povrće i voće nemaju miris i ukus kao nekada.
Domaća proizvodnja se slabo isplati zbog nekontrolisanog uvoza i disproporcije u cijeni. A mi smo ono što jedemo. Ubijeđena sam da hrana utiče na ponašanje i energetski potencijal individue. Preporučuje se fizička aktivnost. Ako je u pitanju teretana glasno ću reći NE u ime svih nas koji one sprave doživljavamo kao sprave za mučenje i nikad nismo bili fascinirani sportom. Ima takvih ljudi dosta, nijesam jedina. Radije bih izabrala laganu šetnju ili plivanje u ne baš hladnoj vodi ( iako bi bila dobra za cirkulaciju).
Prateći razne dijetetske režime shvatih da je ključna kombinacija namirnica u ishrani tipa:
1. Dovoljna količina tečnosti zbog hidratacije.
2. Kafu i cigarete poslati u zaborav!
3. Industrijske sokove i sirupe, kao i gazirane napitke ni pod razno ne koristiti.
4.Česte gricke i nesvjesno trpanje hrane izazivaju nikad gladan -nikad sit sindrom;
5.Pšenica je toliko izmijenjena (nekad je brašno upijalo vodu kao žedna zemlja kišu); gluten izaziva jake alergijske reakcije;
6.Sir je dobar u kombinaciji sa povrćem i jajima;
7.Meso i krompir se slažu kao istina i laž itd.
S druge strane preporučljive namirnice i sve ono što se smatra zdravim u ishrani zahtijeva malo dublji džep i veći angažman oko pripreme hrane.
Od svih zdravih stilova ishrane dojmila mi se hrono ishrana, čak je i učinkovitija u praksi nego ovako deklarativno.
Međutim za nas koji smo letargični, uspavani i koji ne vjerujemo dovoljno u sebe da je sprovedemo u praksu definitivno treba neka žestoka motivacija čiji su mehanizmi sakriveni duboko u nama samima (psihološki efekat, stimulans).
Čak ni nedostatak konfekcijskih brojeva većih od 44 u većini prodavnica ne može da nam da polet!
Pojedinac najbolje osjeća što organizmu odgovara....Treba slijediti instikte.....
Zaprepašćujuće je da je minorna edukacija na ovom polju od strane nadležnih zdravstvenih institucija. Nema ni radionica psihološke podrške kojima bi se lagano mogla pokrenuti inicijativa gdje bi ugroženi lakše rješavali svoje probleme.
Nekada se govorilo "hrana na usta ulazi", danas ljudi su zdraviji što manje jedu. Prvi razlog je taj što se ljudi mnogo manje fizički troše nego u prošlosti pa je način ishrane potrebno prilagoditi novom životnom tempu. Drugi razlog se zasniva na činjenici da hrana više nije što je nekada bila - sve veća prisutnost GMO, diskutabilan kvalitet proizvoda, počev od samog procesa proizvodnje, preko skladištenja u prodajnim objektima i sl. Činjenica je da povrće i voće nemaju miris i ukus kao nekada.
Domaća proizvodnja se slabo isplati zbog nekontrolisanog uvoza i disproporcije u cijeni. A mi smo ono što jedemo. Ubijeđena sam da hrana utiče na ponašanje i energetski potencijal individue. Preporučuje se fizička aktivnost. Ako je u pitanju teretana glasno ću reći NE u ime svih nas koji one sprave doživljavamo kao sprave za mučenje i nikad nismo bili fascinirani sportom. Ima takvih ljudi dosta, nijesam jedina. Radije bih izabrala laganu šetnju ili plivanje u ne baš hladnoj vodi ( iako bi bila dobra za cirkulaciju).
Prateći razne dijetetske režime shvatih da je ključna kombinacija namirnica u ishrani tipa:
1. Dovoljna količina tečnosti zbog hidratacije.
2. Kafu i cigarete poslati u zaborav!
3. Industrijske sokove i sirupe, kao i gazirane napitke ni pod razno ne koristiti.
4.Česte gricke i nesvjesno trpanje hrane izazivaju nikad gladan -nikad sit sindrom;
5.Pšenica je toliko izmijenjena (nekad je brašno upijalo vodu kao žedna zemlja kišu); gluten izaziva jake alergijske reakcije;
6.Sir je dobar u kombinaciji sa povrćem i jajima;
7.Meso i krompir se slažu kao istina i laž itd.
S druge strane preporučljive namirnice i sve ono što se smatra zdravim u ishrani zahtijeva malo dublji džep i veći angažman oko pripreme hrane.
Od svih zdravih stilova ishrane dojmila mi se hrono ishrana, čak je i učinkovitija u praksi nego ovako deklarativno.
Međutim za nas koji smo letargični, uspavani i koji ne vjerujemo dovoljno u sebe da je sprovedemo u praksu definitivno treba neka žestoka motivacija čiji su mehanizmi sakriveni duboko u nama samima (psihološki efekat, stimulans).
Čak ni nedostatak konfekcijskih brojeva većih od 44 u većini prodavnica ne može da nam da polet!
Pojedinac najbolje osjeća što organizmu odgovara....Treba slijediti instikte.....
