Gojaznost i gnjavaže

Nizak prag tolerancije na stres, potisnuto nezadovoljstvo, zatrpavanje nevoljnim, rutinskim obavezama povećava slabost tijela koje brže propada,  stari, gubi elastičnost i polako postaje pogodno tlo za bolesti današnjice: hipertenziju, diabetes, bolesti metabolizma i naravno gojaznost.

Meni najbliža ugrožena grupa su žene: one koje nijesu uspjele da se nakon trudnoće "vrate" u pređašnje stanje, žene u menopauzi, žene koje se liječe od steriliteta - sve one žene čiji je glavni problem endokrinološke prirode.

Zaprepašćujuće je da je minorna edukacija na ovom polju od strane nadležnih zdravstvenih institucija. Nema ni radionica psihološke podrške kojima bi se lagano mogla pokrenuti inicijativa gdje bi ugroženi lakše rješavali svoje probleme.

Nekada se govorilo "hrana na usta ulazi", danas ljudi su zdraviji što manje jedu. Prvi razlog je taj što se ljudi mnogo manje fizički troše nego u prošlosti pa je način ishrane potrebno prilagoditi novom životnom tempu. Drugi razlog se zasniva na činjenici da hrana više nije što je nekada bila - sve veća prisutnost GMO, diskutabilan kvalitet proizvoda, počev od samog procesa proizvodnje, preko skladištenja u prodajnim objektima i sl. Činjenica je da povrće i voće nemaju miris i ukus kao nekada.

Domaća proizvodnja se slabo isplati zbog nekontrolisanog uvoza i disproporcije u cijeni. A  mi smo ono što jedemo. Ubijeđena sam da hrana utiče na ponašanje i energetski potencijal individue. Preporučuje se fizička aktivnost. Ako je u pitanju teretana glasno ću reći NE u ime svih nas koji one sprave doživljavamo kao sprave za mučenje i nikad nismo bili fascinirani sportom. Ima takvih ljudi dosta, nijesam jedina. Radije bih izabrala laganu šetnju ili plivanje u ne baš hladnoj vodi ( iako bi bila dobra za cirkulaciju).

Prateći razne dijetetske režime shvatih da je ključna kombinacija namirnica u ishrani tipa:
1. Dovoljna količina tečnosti zbog hidratacije.
2. Kafu i cigarete poslati u zaborav!
3. Industrijske sokove i sirupe, kao i gazirane napitke ni pod razno ne koristiti.
4.Česte gricke i nesvjesno trpanje hrane izazivaju nikad gladan -nikad sit sindrom;
5.Pšenica je toliko izmijenjena (nekad je brašno upijalo vodu kao žedna zemlja kišu); gluten izaziva jake alergijske reakcije;
6.Sir je dobar u kombinaciji sa povrćem i jajima;
7.Meso i krompir se slažu kao istina i laž itd.

S druge strane preporučljive namirnice i sve ono što se smatra zdravim u ishrani zahtijeva malo dublji džep i veći angažman oko pripreme hrane.

Od svih zdravih stilova ishrane dojmila mi se hrono ishrana, čak je i učinkovitija u praksi  nego ovako deklarativno.

Međutim za nas koji smo letargični, uspavani i koji ne vjerujemo dovoljno u sebe da je sprovedemo u praksu definitivno treba neka žestoka motivacija čiji su mehanizmi sakriveni duboko u nama samima (psihološki efekat, stimulans).

Čak ni nedostatak konfekcijskih brojeva većih od 44 u većini prodavnica ne može da nam da polet!

Pojedinac najbolje osjeća što organizmu odgovara....Treba slijediti instikte.....

Tri mjeseca raspusta

U početku nijesam obraćala pažnju, zapravo uvijek se znalo što je laička, a što stručna javnost. Onda je krenula lavina onih koji su se besomučno obrušavali na našu profesiju.
Najprije su nas krivili za raspuste i praznike, a zaboravili su da je većina njih na raspustu mnogo puta u toku zvaničnog  radnog vremena. Zaboravili su da su im mnogi predmeti ostavljeni ad acta, da im mnoge fascikle kupe prašinu po zaboravljenim ladicama, da se jedva  posla late dok dobro čaršiju ne pretresu.
Onda su se kobajagi čudili što mi to radimo kada nema nastave, a zaboravili su koliko su puta gubili svjedočanstva, odjavljivali, tragali za novima. Ne pade im na pamet da postoji jedinstvena matična knjiga, da je neko zaslužan za njeno uredno ažuriranje.
Često su uz uzdahe konstatovali kako smo novčano nagrađeni za ekskurzije, škole u prirodi i sl. Nikad se nijesu zapitali kako nas nekoliko vodi brigu o moru djece, u najluđim godinama, često po inostranim rutama, uz gotovo nepodnošljive fizičke napore. Naravno, nikad neki od njih ne pomenuše kolike su njihove dnevnice za službena putovanja, da ne pominjem ostale pokrivene troškove.
Zamjeriše nam da se nijesmo dovoljno osavremenili kroz edukacije, ne znam da li ima branše da se više edukuje od nas?Evo nam u susret hrli tržište seminara, sve o našem trošku.
Isprozivaše nas zbog neobjektivnosti u ocjenjivanju. Protekcija, kažu. Ne znam samo ko je traži? Ko vrši pritisak?
Brinulo ih je da nam je premalo par časova dnevno, a ne pade im na pamet da nastavnik koji drži do svog profesionalnog integriteta mora na čas otići spreman , informisan i pripremljen da odgovori na mnoga nepredviđena i neočekivana pitanja. Toliko o predvidivosti radoznalih.
A kakav nas je to pobogu administrativni posao spopao? Od elektronske baze podataka, preko ispisivanja svjedočanstava, diploma, upisnica, ljetopisa, planiranja, IROP-a, svesaka akiva i sekcija, ne nije to bog zna šta.

Opet jeste teško i uvjek je izazovno. Moj odgovor na sva ova pitanja da iako şmo progonjeni raznim besjedama, nagrađeni smo jer je naša ciljna grupa mladost. Uz njih i mi rastemo i sazrijevamo. Živi smo ljudi. Trudimo se, uspijevamo, radimo pa i pogriješimo. Ali, za razliku od drugih profesija naše greške se kažnjavaju stubom srama. Jedan učitelj, oko njega hiljadu lica, svaki čas - posebna priča, maksimalna koncentracija, nije prikladno zamisliti se,biti tužan, zakasniti, jer drugog termina nema.

I  kakvi god da smo mi smo tu zbog djece, mi prosvjetni radnici sa ličnim dohotkom malo nižim od prosječnog, mi koji činimo intelektualnu većinu društva kojem pripadamo, takvi kakvi smo izvodimo mlade generacije i učestvujemo u kreiranju budućnosti ovoga društva, po diktatu i očekivanjima istog.

I tačno je nijesmo svi isti, i ne bi valjalo da jesmo, jer nam trebaju pokazatelji i za dobro i za loše.
Valjda je tu ravnoteža.

O Kučima

Sve moje težnje da napišem zavičajnu priču svrstale bi se pod jednim nazivom - ljepote Crne Gore  u srcu mome zapečaćene. Kad kažem zavičaj, ne mislim na grad u kojem sam rođena, mislim na postojbinu svoga oca i predaka. Pleme Kuči -ljuto pleme, ponosito, koje je iznjedrilo ponosne sinove i kćeri vrlo često u najmučnijim životnim uslovima, u najtežim istorijskim okolnostima, u svakodnevnoj grčevitoj borbi ne samo za puki opstanak, već i za čast, dostojanstvo i krvavo plaćenu slobodu.

Svaka stopa skoro da je od kamena, teškog i čemernog, oplemenjenog poneđe ponekom livadom, cvijetnim proplankom,njivom ili pašnjakom.Dominacija veličanstvenih, gorostasnih planina ide u prilog činjenici da je teško bilo živjeti, a još teže umirati.

Mnogo se tu bojeva vojevalo, mnogo bitaka vodilo. Nama istorijski najbliža je svakako bitka na Fundini,đe su Kuči osvjetlali obraz Crnoj Gori. Predvodio ju je vojvoda Marko Miljanov Popović, autor "Primjera čojstva i junaštva," jedna od najznačajnijih ličnosti kako naše sveukupne istorije tako i književnog stvaralaštva.

Surova, nestvarna ljepota prirode gdje se žedna zemlja natapala krvlju predaka, mjesto vode koja joj je očajnički bila potrebna  uticala je na mentalitet naroda. Ta oskudica osnovnih životnih sredstava činila je pripadnike plemena dostojanstvenim, ali prkosnim, svojeglavim, ali svojim, uvjek ratnici, nikad podanici, viteške časti, junačkoga srca.

 I onda su se desile dvije pohare Kuča- jedna turska, druga bratska.... Istorija će dati sud svakome vremenu, pa i ovome.

 Nacionalno i vjerski mješovita sredina Kuči su primjer suživota, bratske sloge i obostranog poštovanja. Bili i ostali odvajkada.

 Moja ambicija da pišem o Kučima nije zasnovana na stručnosti, već na poznavanju tradicije, donekle običaja,  mentaliteta i prekrasnih gorskih predjela. Moja želja da pišem o plemenu Kuča inspirisana je bezgraničnom i čistom ljubavlju u znak poštovanja prema generacijama i pojedincima koji su oblikovali moju ličnost i svjesno ili nesvjesno usadili vrijednosti koje nastojim da slijedim.

Iznjedrili su Kuči ogroman  broj intelektualaca, naučnih, kulturno-prosvjetnih radnika, umjetnika, stvaralaca, gorostasa koji su djelovali ne samo u Crnoj Gori , već su se poput bisera rasuli po cijelome svijetu. Ljudi su se školovali na prestižnim  univerzitetima, sa vjerom i nadom da će im obrazovanje donijeti bolje sjutra i lakši život. Mnogi su stizali i mnogo dalje, preko okeana u potrazi za novim životom.

Gostoljubivost, srdačnost, principijelnost, brižnost, požrtvovanost i privrženost odlike su prethodnih generacija, kojima mi, njihovi potomci danas teško možemo parirati. Ostaju sjećanja na djetinjstvo, nezaboravne slike predjela, u pamćenju živo uklesanih minulih događaja, glasova i odjeka koji će ostati u srcu do posljednjeg dana.

Listaće gore nekim drugim proljećima, zalivaće rose mirisno cvijeće, prkosiće kamen hladnim vjetrovima,pozdravljaće gromovi i munje planinske vrhove, osvijetliće grobovi predaka, kako pjesnik reče, neka nova pokoljenja, a ostaće ljubav i poštovanje za nezaborav.

Riječ

Ništa ne može donijeti veću radost od riječi. Ne postoji materijalno dobro koje može oplemeniti čovjeka kao što to može učiniti riječ. Njome se obogaćuje duša, izjavljuje ljubav, riječju oživljavamo najdraže uspomene i dijelimo ih sa dragim osobama. Riječ donosi podršku, osnažuje volju, pruža utjehu. Velika je moć riječi. Njena snaga planine pomjera, kamen pretvara u prah. Ako volite, izjavljujte ljubav, ako vam je srce veselo zapjevajte odu radosti, ako dragi ljudi trebaju vašu podršku budite od svjetlosti brži, od sunca topliji. Davanje donosi unutrašnji mir. Svakog trena treba emitovati pozitivne signale i time sprečavati loše događaje. Sve što sročite direktno vam se vraća, zato govorite jezikom mira i ljubavi. Jer, riječ može biti i od olova teža, kao metak ubojita, od sječiva hladnija, poput zemljotresa razorna. Teška riječ razdvaja i lomi, udaljava i rastavlja. Preusmjeriti loš tok misli i nekom sitnom zanimacijom opet proizvesti riječ- riječ vjere i nade da zlo može biti zbrisano,da patnju može zamijeniti radost. Jednom izgovoreno više se ne može povući. Ključ je u onome nedorečenome, u onome što smo prećutali. Tada oči otkrivaju sve. Pogled kaže sve što srce skriva. A riječ, ona se pretvara u prostitutku, mijenja oblik, provlačeći se od usta do usta, od ljepotice baba postane, od svjetlosti se u mrak pretvori, lijepo izbriše, a grdnim se zori. Čovjeka djela kazuju, a riječi predstavljaju. Loši ljudi vodu mute, prave prokazuju, čestite blate, igraju se riječima, zlo drugome priželjkuju, mutnom vodom sebe truju.

Priče sa Floride

Način na koji mlađa populacija provodi slobodno vrijeme nije za pohvalu. Nedostatak lijepo uređenih zelenih površina u gradu rezultat je dugogodišnjeg betoniranja i lošeg urbanističkog projektovanja. Bilo bi lijepo kad bismo imali bar jedan tematski park u našem gradu čime bismo definitivno i obogatili turističku ponudu i život stanovnika. Moja današnja tema tiče se moje prve posjete jednom tematskom parku, a to je bilo jako davno. Park se zove Busch Gardens i nalazi se u gradu Tampa na Floridi. Ovdje možete vidjeti i doživjeti svašta, a najčešće je jedan dan sasvim nedovoljan. Ukoliko ste porodica ili grupa prijatelja preporučljivo je probati vožnju roller coaster- om.Količina adrenalina koju osjetite značajno pospješuje rezervoare pozitivne energije. Ima desetak vrsta roller coaster-a, a može uživati čitava porodica. Ljubiteljima umjetnosti nudi se savršena prilika da gledaju live show nastupe, zaista svjetske klase. Ovi performansi bukvalno oduzimaju dah.Tokom mog boravka na repertoaru su bili performansi na ledu, show sa životinjama, pozorišne priče, stand up komedije, muzički nastupi ali je moje srce najjače tuklo gledajući Irish dance. U sklopu ovog dijela postoji i dječiji kutak, aktuelna je postavka sa Elmom i prijateljima iz Sesame Street. Znaju naši mališani (Elmo teaches you count to ten). Nakon ovoga prepuštate se čarima zoo svijeta gdje životinje žive u svojim prirodnim staništima i to nesputano. U nekim djelovima dozvoljeno je druženje posjetioca sa životinjama i hranjenje životinja. Onima koji su pobornici zaštite životinja nudi se jedinstvena mogućnost da prate medicinski tretman životinja i pomažu pri njihovom oporavku. Najviše su me oduševili flamingosi, budući da mi je krokodil postao svakodnevni poznanik iz viđenja zbog statusa zaštite koju ova životinja ima na Floridi. Ovisno o dobu godine u tematskom parku organizuju se razni festivali npr. Ljetnji festival hrane i vina, Dječiji festivali, Božićne proslave itd. Zaljubljenici u prirodu mogu da se odluče za safari. To su vožnje u otvorenim vozilima gdje možete da vidite kako se brinu o najkrupnijim životinjama u rezervatu. I nije to sve. Tu su brojni restorani, bistroi, dječiji restorani (maskote i likovi iz crtaća učiniće da djeci poboljšaju apetit), kafići, pabovi.Nisu ni ljubitelji  šopinga uskraćeni - ima baš svega od suvenira, preko odjeće i obuće, šešira, nakita, asesoara, poklona, igrački, instrumenata, skulptura, kućnog dekora, kućne tehnike, elektronike. Ako ni to nije dovoljno organizuju se izleti kroz park u skladu sa interesovanjima posjetilaca. Djeca mogu boraviti sama u nekim za njih posebno predviđenim prostorima, ali je sveukupni obilazak parka moguć samo u pratnji odraslog. I tako dođosmo do kraja priče, a često se pitam ja da li sam sve to sanjala?

Nastavnik - učenik - individualni pristup

Katolička Gimnazija Tome Akvinskog u Košicama njeguje pedagoški metod - individualni pristup učenicima. Tako učenici trećeg razreda ove škole mogu profilisati svoj studijski program i izabrati različite predmete u okviru izborne nastave. Učenici mogu pohađati četvorogodišnji opšti program ili osmogodišnji program fokusirajući se na strane jezike. Akcenat se stavlja na razvoj analitičkog mišljenja i logičkog rješavanja problema sa kojima se susrijećemo u različitim, teškim i komplikovanim životnim situacijama. Misija ove gimnazije je da podstakne razvoj ličnosti učenika, uvažavajući njihove individualne obrazovne potrebe,  a ne da svima sve stihijski serviraju. Razvoj učenika zasniva se na vrijednostima LJEPOTE - ISTINE - KREATIVNOSTI. Kroz ljepotu otkrivaju istinu, a kroz spoznaju istine postaju kreativni. Osim ovog jedinstvenog pristupa učenici uživaju mnoge druge benefite. Školski radio, školski hor, dramski klub, školski časopis, umjetničke radionice, školsko preduzeće, školski senat. Škola je opremljena tabletima, kompjuterima, jezičkim laboratorijama, sobama za meditaciju, bibliotekama, multi-funkcionalnim igralištem, teretanom, sportskom salom itd. Svaki učenik može da odabere ono što mu odgovara. Gimnazija sarađuje sa Njemačkom gimnazijom u Varendorfu, Španskom srednjom školom u Onati i američkim školama unutar programa Global Outreach.Takođe, škola je organizator Školskog Kulturfesta u Košicama na kojem prezentuje kulture i jezike koji se u njoj izučavaju. Izučavaju se engleski, njemački, italijanski, španski, francuski i ruski jezik.

Srednje obrazovanje - Gimnazija u Slovačkoj

Školu ne čini samo zdanje, već ljudi u njoj i njihove međusobne relacije. U gimnaziji u Košicama koja se nalazi u Trebišovskoj ulici đaci uče da razvijaju konstruktivno mišljenje i kazuju svoj stav. Škola daje dovoljno prostora za njihovu samorealizaciju i aktivan đački život. Neke od interesantnih manifestacija koje škola organizuje su: Bal, Božićna akademija, Dan palačinki, školske ekskurzije u inostranstvo, itd. Aktivan je školski radio, učenici mogu da pjevaju u školskom horu, sudjeluju u lokalnoj organizaciji Crvenog krsta, debatnom klubu itd. Čitava organizacija rada škole namijenjena je učenicima i njihovom razvoju. Gimnazija nudi četvorogodišnji studijski program, osmogodišnji studijski program i petogodišnji bilingvalni studijski program (slovačko-engleski). Škola takođe nudi mogućnost sticanja sertifikata iz njemačkog jezika. Učenici viših razreda mogu birati između predmeta: Upravljanje ličnim finansijama, Finansijska pismenost, Primijenjena ekonomija, Network tehnologije, Akademska debata. Učenici škole aktivno učestvuju u kulturnim i sportskim manifestacijama grada. Redovno učestvuju na Svjetskom debatnom šampionatu.

Košice, Slovakia

U potrazi za mirnim, evropskim gradom sa bogatim kulturno-istorijskim nasljeđem, idealnim mjestom za studente i mlade ljude zahvaljujući dragim prijateljima dođoh do Košica, magičnog grada istočne Slovačke.Po veličini drugi grad Košice imaju što da ponude mladim i talentovanim ljudima koji su zainteresovani da unapređuju svoje obrazovanje i šire vidike. Univerzitet Pavel Jozef Šafarik je eminentna obrazovna i naučna institucija koja nudi velike mogućnosti. U sklopu Univerziteta su Medicinski fakultet, Fakultet prirodnih nauka, Pravni fakultet, Fakultet za Javnu administraciju, Fakultet umjetnosti, gdje svoja zvanja stiču ljekari, naučni radnici , nastavnici, advokati, ekaperti za javnu upravu i administraciju, filozofi, lingvisti, psiholozi, socijalni radnici itd. U okviru Univerziteta  je  i Institut za Fizičko obrazovanje i sport.  Univerzitet ima više od 7000 studenata, 700 univerzitetskih profesora, 100 naučnih istraživača. Struktura studenata je multinacionalna.1100 studenata iz 40 država svijeta studira ovdje. Na univerzitetu se primjenjuje interdisciplinarni metod učenja, stiču se međunarodni sertifikati kao npr TOEFL ili ELCD koji se tiču poznavanja engleskog jezika i digitalne pismenosti. Kvalitet ima uporište u pedesetogodišnjoj tradiciji.U narednoj objavi govoriću o srednjoškolskom obrazovanju.

Podrška mladima / Support youth

Riječ "podrška" često pogrešno vezujemo za riječ problem, zbog postojanja pogrešnih predubjeđenja ili nesposobnosti da se prilagodimo diktatima vremena u kojem živimo. Mladi ljudi često trebaju podršku kako bi se lakše uhvatili u koštac sa izazovima koji su pred njima. Psihološka podrška posebno je značajna jer koristi metode introspekcije i kritičkog mišljenja. Mlade ljude treba animirati kroz ono što vole. Mnogo je korisno organizovati manifestacije i programe gdje mogu doći do izražaja njihovi talenti i stečene vještine - muzička takmičenja tipa karaoke, horsko i solo pjevanje, likovne radionice, osmišljavanje kreacija kroz ručni rad i sl. Društvene igre takođe stimulišu pamćenje, pojačavaju koncentraciju i usredsređenost, stimulišu logičko rješavanje zadataka. Sportske aktivnosti treba povezati sa boravkom u prirodi i istraživanjem prirodnog bogatstva. Boravak na otvorenom očvršćava visprenost duha i elastičnost tijela. Diverzitet geografskih područja u Crnoj Gori nudi privilegiju uživanja na moru i planinarenja u svega par sati. Treba istraživati prirodu, baviti se planinarenjem, proučavanjem npr ljekovitog bilja i primjenom istog u alternativnoj medicini. Jedriličarenje, plivanje, ronjenje, širok je spektar aktivnosti koji se nudi mladima. Networking se postiže organizovanjem ljetnjih kampova, druženjem uz logorsku vatru, pripremanjem hrane neposredno u prirodi. Ovakav stimulans nedostaje mladim ljudima koji hrle u gužve svakodnevnice po uzoru baš na nas.

Porodica i društvo

Orban, mađarski premijer: " Godišnje imamo 500 milijardi forinti priliva od poreza iz međunarodnih kompanija. Taj novac dajemo onima koji rade, podižu djecu i brinu o budućnosti nacije.Uzimamo novac od multinacionalnih kompanija i dajemo ga PORODICAMA".Koje mogućnosti sistem pruža prosječnoj crnogorskoj porodici? Ako polazimo od stava da je zdrava porodica jezgro zdravog društva shvatićemo da je sistem vrlo nisko vrednuje. Obnavljanje nacije, stimulisanje nataliteta, uspostavljanje modela kojim bi se unaprijedio sistem socijalne i zdravstvene zaštite, pružila konstantna podrška samohranim roditeljima, izgradio i stavio u funkciju dovoljan broj obrazovnih (predškolskih jedinica, osnovnih i srednjih škola) proporcionalno broju stanovnika kako bi se izbjeglo gomilanje grupa,jer prekobrojnost u startu onemogućava produktivnost, nagrađivanje najboljih učenika, stipendiranje najboljih studenata na najpoznatijim svjetskim univerzitetima, nalaženje boljeg rješenja za inkluziju, sprečavanje vršnjačkog nasilja, edukacija ranjivih grupa kroz programe podrške, stvaranje boljih uslova za svakodnevni život osoba sa invaliditetom, borba protiv siromaštva i slično. Kad se pojedinac osjeća zaštićen unutar sistema, tada i sistem bilježi napredak na ljestvici uspjeha.

Iluzija superiornosti

Dunning Kruger efekat je sindrom iluzije superiornosti kod osoba koje sebi pripisuju veću vrijednost od one koju realno zavređuju. U dobu tehnološkog napretka oni nevješto barataju informacijama koje su lako dostupne, daju sebi za pravo da komentarišu i kritikuju različite sadržaje. Tragikomični su kada od drugih zahtijevaju vrlinu, a sami je ne posjeduju.Na taj način stvaraju jedan prilično prizeman nivo komunikacije i bizarne diskusije kojim smaraju okolinu. Postaju opasni ako se pozicioniraju i dodijeli im se status kojeg nijesu dostojni. U tom slučaju stradaju savjesni i obzirni.

Dječija prava

Konvencija UN o pravima djeteta između ostalog govori i o obavezi poštovanja dječije privatnosti, časti i ugleda.Situacije u kojima se školske vlasti ne oglašavaju na pojavu vršnjačkog nasilja i suzbijanju agresivnih oblika ponašanja kod pojedinaca zapravo jesu jedan vid ugrožavanja dječijih prava i povređivanje dječije časti i ugleda. Obaveza je prosvjetnih radnika, roditelja, stručnih lica da pravilno usmjeravaju omladinu, pospješujući njihovo interesovanje za sticanjem konkretnih vještina i znanja kako bi konstruktivno doprinijeli razvoju zajednice kojoj pripadaju i društva u cjelini. Poštovanje prava djeteta po meni podrazumijeva i disciplinovanje, pravilno usmjeravanje, uspostavljanje etičkog kodeksa ponašanja, njegovanje empatije, plemenitosti, poštovanja različitosti i sticanju znanja o drugim kulturama i narodima.Podučavanje jeste eliminisanje opasnosti i neugodnosti sa kojim se srijeću mladi ljudi tokom procesa sazrijevanja.
Pošasti savremenog doba su prerušene u neodoljive izazove koje nije lako izbjeći.

Bezbjednost u saobraćaju

• Svjedoci smo da je bezbjednost pješaka u saobraćaju veoma ugrožena. Dijelom je kriva neukrotiva priroda, ako uporno tražimo krivca u nekom drugom, a ljudski faktor je najveći uzročnik iz razloga nepoštovanja propisa, saobraćajnih znakova i signalizacije. Ovo se definitivno ne događa zbog neznanja, već zbog bezobrazluka, bahatosti i lične neodgovornosti. Nekoga promijeni roditeljstvo, neko se nikada ne promijeni. Obilježeni djelovi kolovoza koji ukazuju da je u neposrednoj blizini škola uglavnom ne znače mnogo. Često se na neadekvatnom mjestu nepropisno parkiraju vozila pa mala djeca koja žele da pređu ulicu bivaju zaklonjena i skoro nevidljiva vozilu u pokretu. Bilo je mnogo građanskih inicijativa o podizanju svijesti građanstva na ovu temu, međutim i pored sjajne osmišljenosti, krajnji rezultati nijesu u cjelosti ostvareni. Istina, dosta je i pješaka koji prelaze ulicu kako im se prohtije, ne razmišljajući o opasnostima koju izazivaju. Postoji urbana legenda da policija uporno kažnjava vlasnike starudija i ne tako atraktivnih vozila, dok su oni drugi  privilegovani. I tako u krug postavljamo nanovo i nanovo  pitanje bezbjednosti đaka u saobraćaju? Da li su pregledni prelazi? Čemu služe saobraćajni znaci? Kažnjavaju li se suludi, pomahnitali vozači? Raditi na nečijoj svijesti i savjesti ?????? Ne! Dosljedno kažnjavati!  Narod najviše boli džep. Eto, đe treba udariti  i naći lijeka saobraćajnoj nekulturi.

Putovanja

Mentalno zdravlje jedne nacije mjerljivo je po mogućnostima siromašnije strukture stanovništva da bar jednom u životu otputuju van granica svoje I sličnih država I odškrine svoje prozorče u svijet. Tek kada vidi kako okruženje izgleda negdje drugdje može se smatrati živim. Svijest o multikulturalnim konglomeratima pospješuje pozitivu, širi toleranciju I ljubav među ljudima. Svijeta je oduvijek bilo I biće, naša je misija u životu prolazna I kratka, divno li je lijepoga svijeta vidjeti, meridijanima šarati različitosti poput bogatstva doživljavati. Na kraju, svi smo individue.Sjetih se starih fotoalbuma...

Klanovi

Ne stavljajte me u kalup
Ne pripadam tu...

Nema me ni u vašim klanovima i grupama
Ne uklapam se

Zaobilazi me kolektivna svijest
Ne znam tvoriti zavjere

Daleko sam od vaših perfidnosti
Simuliranja razumijevanja

Ne zanima me

Tehnika i prijatelji

I tako imam ja puno dragih osoba,daleko od mene, mislim na njih često i volim ove tehnološke izume upravo što mi ih približe pa mi učine dan ljepšim. A ima i onih drugih za koje bi platila da ih ne gledam a stalno ih srijećem..Šalim se naravno, no u svakoj šali ima pomalo istine. Digitalna komunikacija daje veliku slobodu i ogroman prostor da iskažete svoju kreativnost i spontano se izrazite po pitanju tema koje vas zanimaju.Pozitivna online energija kulminira u mogućnostima da se povežete sa osobama svugdje u svijetu, da vidite draga lica, koja niste vidjeli goodinama, sve može i sve je lako dostupno. Zato treba uživati u prednostima virtuelnog svijeta i pametno surfovati.

Svijest i savjest

Vrlo je primjetno da su ljudi nervozni, skloni kritici, nezadovoljni. Društvene mreže ponudile su priliku građanstvu da upre optužujući prst u sve ono što ih čini nezadovoljnim. Nikako da ljudi shvate da se prvo svoje dvorište sređuje.Kako? Podizanjem građanske svijesti. Ne možete se parkirati na trotoaru. Ne možete preko reda nigdje. Ne možete se baviti ugostiteljstvom, a usluživati goste tako što ćete ih prethodno izmoriti beskonačnim čekanjem. Ne možete prodavati proizvod po enormnim, nerealnim cijenama. Prevarićete klijenta jednom, sledeći put vam neće doći. Ne možete biti medicinski radnik, a ne pokazati empatiju. Ne možete se praviti da ne vidite trudnicu, dijete, majku sa djetetom i da im ne date prednost. Νe možete  dijete  držati u  krilu  dok  vozite . Ne  možete bacati  smeće gdje vam se prohtije. Zapravo, možete, ali nemate pravo kritikovati. 

Discard reakcija

Što sam se ja umorila od nepristupačnih, "velikih", sebi i uskom krugu dovoljnih. Taj osjećaj kad se primjera radi informišeš o nekim podrazumijevanim situacijama, pa ti "visoko-kvalifikovani profesionalci" krenu objašnjavati "nedokučivo" i samo njima poznato stvarno mi izaziva discard reakciju. Svakodnevno se nađu nekakvi "pametnjakovići" te se nameću nekom besmislenom retorikom, lele im u pamet.Plaćala bih im da me zaobiđu!Ali takvi ljudi odgovaraju svakom vremenu i svim prilikama. Oni se uspješno uklapaju u sve "novonastale" situacije, sve im je prihvatljivo i nikada nemaju zamjerku. Njihova ubjeđenja se mijenjaju kao boja lišća kroz godišnja doba, a kičmu savijaju kao list na vjetru. Uvijek su u prvim redovima i ne puštaju nikoga, šićare i na krupno i na sitno. Sva lica i naličja prolaznog čovjeka.

Inicijativa

   Grehota je vidjeti nedostatak inicijative kod omladine za bilo koju vrstu rada, razvijanje vještina, dobročinstvo i sl. Sve se svodi na kult kafane i shoppinga. Bi li đe kakvo momče mlado da bi moglo metar drva śekirom iscijepat ili đevojka da dugme prišije, neki komad robe prekroji i sl. Sad će neko reći prevaziđena je ta priča, a toliko je nekih drugih kultura i zajednica (protestanti npr) koji njeguju kult rada, rada zarad uživanja, održavanja zdravih stilova života, radnih navika?Te zdrave i progresivne radne navike krasile su prethodne generacije sa ovih prostora, koji su osim njih nosili neke svoje ideale, načela. Čini mi se ljepše je sa normama, no sa filozofijom obezvrjeđivanja, čistije s obrazom no s nečim drugim, lijepo je  imaš i daruješ što se parama ne može kupiti.

Gradski prevoz

Na putu prema bloku jutros pade mi na pamet kako je u mnogim mjestima javni prevoz utkan u dušu grada.Primamljivije je koristiti npr. metroe nekih velikih gradova nego sjesti u sopstveni auto i odvesti se na željenu destinaciju. Ovo je naročito karakteristično za evropski kontinent, gdje su brižljivo sačuvana tradicionalna obilježja, stara jezgra grada i sl. Javni prevoz je stil života, organizacija kretanja i ušteda ličnog ili porodičnog budžeta. Kad je u pitanju geografski bliži prostor mislim da su beogradske trole i tramvaji neprevaziđeni. Živo se sjećam kako se moj  dragi iščuđavao mojoj upornosti da po ciči zimi tramvajem broj 7 tražim vezu sa Knez Mihajlovom da bih na jednom kiosku kupila crnogorsku dnevnu štampu. Meni  dragoj  osobi će se urezati u pamćenje jedna vožnja toplim starim tramvajem ka Vukovom spomeniku i kako nešto na izgled tako trošno može biti primamljivo i lijepo. Mnoge urbane legende vezuju se za gradski prevoz. Onda se sjetim da Podgorica već duže vrijeme nije nikako organizovana po ovom pitanju, te da samo određena, malobrojna populacija koristi gradski. Vrlo je upitan i red vožnje na nekim linijama.Stalno ιmprovizacija, nikada  organizacija .

Sebičnjaci

Sjetih se Molijerove"Tvrdice."Mislim da je sebičluk i škrtost najgora moguća ljudska osobina. Sebičnjaci nisu sposobni za ljubav, jer je ljubav davanje. Ne mogu biti dobri prijatelji, jer je prijateljstvo posvjećivanje.Sebičnjaci vole samo sebe i nisu spremni da prihvate da postoji vedriji svijet. Oči su im širom otvorene, a ne vide. Slušaju, a čuju selektivno. Glavna strategija prema onome što ne razumiju je kritika.I riječi nezadovoljstva. Napadaju kompromitujući ličnost kojoj zavide.Skloni su obezvrjeđivanju tuđe ličnosti i sistema vrijednosti koji im nije blizak. Materijalna korist im je životni moto.Često je i ostvaruju zahvaljujući svojoj beskrupuloznosti. Duhom bivaju siromašni, emocionalno su hladni i nepristupačni. I tako od "Tvrdice" pa do " Kir Janje" kroz prizmu umjetnosti sagledah jednu čestu ljudsku osobinu.

Imunitet

Zdravlje nije direktno ugroženo bolestima. Njegovo urušavanje potiče od narušenog unutrašnjeg mira. Čovjek dolazi na svijet u harmoniji sa prirodom i univerzumom kojem pripada.Iskustvo ga oblikuje psihološki i emocionalno. Socijalizacijom gradi odnose sa ostalim članovima zajednice. U zavisnosti od toga kako se pozicionira u njemu bitnim relacijama ostvaruje ili ne ostvaruje ličnu sreću i zadovoljstvo.Najjači neprijatelj dolazi iznutra,nikada izvana. Poput krtice napada imunološki sistem. Svi strahovi, tuge, neostvarenosti, patnje uzimaju svoj danak. Duša je ta koja upravlja tijelom.Duša tijelo pretvara u prah i opet ga uzdiže. I tu je korelacija sa svim teološkim učenjima.

Kafana

Kult kafane nigdje nije postao gotovo mitološki kao na Balkanu u nekoliko zadnjih decenija XX vijeka. U kafani su se razmjenjivale informacije, širile senzacije, u kafani se drugovalo i tugovalo, radovalo i pjevalo. Mnogi su dogovori a i sukobi izašli iz kafane.Poznanstva i rastanci takođe. Nezaobilazna kutija cigareta, kratko žestoko, gromoglasan smijeh, dobacivanja, ture, ljubavi, društvena interakcija širokih narodnih masa učinilo je kafanu INSTITUCIJOM širom ex YU i to je s pravom značajan kulturološki fenomen koji je stvarao jedinstven i prepoznatljiv socijalni milje.Iako postoji riječ koja je može.koncizno opisati onda je to MERAK bez konkurencije.

Misli globalno, djeluj lokalno

Nisam protivnica globalizma.Međutim, nije u redu zaboraviti lokalno i zavičajno. Nije u redu odreći se tradicije.Govorim o vještinama, praktičnim znanjima koja se nijesu mogla dokumentovati, nego su se prenosila s generacije na generaciju. Koliko je samo bilo učenih ljudi koji su se ipak profesionalno opredjeljivali za porodične zanate i veoma dobro živjeli.Sjećam se domaće radinosti koje su uglavnom praktikovale žene. Jedno divno karirano pleteno ćebe sa resama grije mi dušu. Sjetim se proizvoda koje moja generacija može samo da pomene imenom, jer ih gotovo niko od nas ne umije napraviti. Putujući sjevernom Evropom bila sam frapirana kako su ljudi očuvali tradicionalna obilježja iz davnih vremena, znaju davnašnje vještine i ne zaboravljaju ih. U crnogorskim brdsko-planinskim predjelima ljudi su umjeli liječiti ljekovitim biljem, jer ga je bilo i još uvijek ga ima posvuda.Koliko je tek pobacanih, neponovljivih starih predmeta koje bismo u nekom od narednih perioda života htjeli imati kao uspomenu? I tako, vrijeme prolazi, nastojimo da budemo u trendu, zaboravljamo staro (neko iz straha od blamiranja, neko zbog nedostatka vremena), imamo nadogradnju, a temelji poljuljani

Vakcinacija

Poslednjih godina u javnosti se sukobljavaju dvije struje - obavezna vakcinacija ili protiv iste? Ono što mi kao laici znamo, učeći istoriju prije svega jeste da su mnoge epidemije različitih bolesti u prošlosti odnijele milione života, da su ljudi umirali od ne baš tako teških bolesti dok nauka nije stopirala pošasti medikamentima (pelcovanje zarad sprečavanja opasnih bolesti; Flemingov izum penicilina; antibiotici i sl). Danas usled vrtoglavog naučno-tehnološkog razvoja informacija mutira poput najopakijeg virusa. Sve je svakome dostupno i svi u sve imamo uvid. No, zaboravljamo da se svi podjednako dobro u sve baš i ne razumijemo. Jednom mi je jedna divna osoba objasnila da u medicini 2+2 nijesu uvijek 4. Napadati farmaceutsku industriju zbog ispravnosti vakcina i ostalih medikamenata ( posebno je diskutabilan kvalitet proizvoda namijenjen ekonomski i politički nestabilnim regijama - po meni ovo poslednje bi trebalo biti uzeto u obzir) moglo bi biti opravdano isto koliko i napadati interese onog drugog lobija (razlozi kampanje i njeni inicijatori-finansijska korist). Naučno-istraživački rad u ex YU republikama vrlo je malo finansiran i ako jeste čisto sumnjam da je nezavisan. Gašenje Instituta Torlak u Beogradu je jedan od primjera koji ide u korist ove tvrdnje. Ljekari kažu da se vremenska linija pojave prvih simptoma autizma poklapa sa životnom dobi djeteta koje treba da primi MMR vakcinu što može roditelje dovesti u zabludu. Nedavno je DZ Podgorica sproveo kampanju Ne dajmo djecu bolestima, što je po mom dubokom nahođenju puni pogodak ako se uzme u obzir epidemija u okruženju i u pojedinačnim slučajevima smrtni ishod zbog komplikacija bolesti usljed neobavljene vakcinacije. No, siti gladnom ne vjeruje. Na žalost, mnogi ljudi zbog neznanja preferiraju uvjeravanje ličnim iskustvom što u ovom slučaju može imati ili fatalne posljedice ili (u suprotnom slučaju) prihvatanje vakcinacije

‚‚A vozovi idu danju, noću....''

Orient Express.Glamurozno putovanje na relaciji Pariz-Istanbul ili London-Venecija. San svih hedonista, altruista, žednih kulture, života i smisla. Danas "palata na šinama", u prošlosti spoj nespojivog, spoj kultura, Evrope i Orienta. Orient Express za ljubitelje baletristike, filma,umjetnosti.Orient Express simbol romantike, davnih ušuškanih priča, bijeg od stvarnosti. Pruga Beograd-Bar. Entuzijazam i predanost jedne generacije. Nije to bio ekonomski isplativ poduhvat. To je bila dobrovoljna radna akcija jedne generacije, njenih ideala.Pruga Beograd- Bar jedna od najzahtjevnijih u Evropi, sa vijaduktima, tunelima, mostovima. Neukrotiva ljepota prirode, nebu pod oblake. Ne znam za vas dragi moji ali u današnjim uslovima ne putujem željeznicom. "A vozovi idu, danju noću...."

Stečeno pa izgubljeno

Prije nekoliko godina usvojen je u Skupštini Zakon o majkama sa troje i više djece. Bilo je jasno koja je populacija ostvarila pravo na isti. Bilo je jasno da se na definisanju podakata nije radilo kako treba pa se o svemu u javnosti povela ogromna debata. Ne komentarišem političku dimenziju priče. Obični narod (njegov ogromni dio) rastrgnuo je lavinom negativnih komentara korisnice i njihovo stečeno pravo, pogotovu ciljajući na njihovu starosnu i reproduktivnu dob. Ne sjećam se da je što drugo bilo ovako inspirativno. Onda je sud utvrdio da stečeno pravo treba ukinuti. Arena je opet oživjela. Ja i dalje pričam o reakcijama običnih ljudi. Odnekud u javnosti krenu priča o diskriminaciji i poređenju žena koje su rodile jedno, dvoje ili nijedno. I opet isto, lavina komentara, hajka.... Jednoga dana žene su ostale bez nadoknade i masa je bila zadovoljena. Onda su krenuli protesti i opet osuđivanja. Žene su protestvovale na prostoru kuda prolazi saobraćajna žila kucavica grada i nije nam bilo pravo. Narušen nam je komoditet. Zakon loš. Od početka je bilo jasno što će se desiti. Čini mi se da je neka ideja da se olakša ženi, da se pokuša poboljšati težak položaj i zahtjevan ritam života nekome ko obnavlja mladost nacije nije adekvatno razradila jer nije bilo volje za to. Svaki akter je vukao na svoju stranu, rukovođen svojim interesima. Žene su najprije stekle pravo. Onda im je to pravo oduzeto. Jednom stečeno pravo uvijek je bilo doživotno stečeno. Sada više ne. Nije sporno ni to. Ko su bile žene koje su stekle pravo? Većina u poodmaklim godinama.Dobar dio njih je malu penziju zamijenio nadoknadom. Ajdemo i tom logikom da veći dio nije ni trebao da ostvari pravo na istu. I ostaje nam jedan dio - u stanju socijalne potrebe. Sirotinja.Jedan dio kome je ugašena nada. Jedan dio koji se nije mogao ni čuti, niti izdvojiti. Zašto? Jer je masa bila žedna osuđivanja. Jer je masu ždrala zavist. Dakle, ne institucije, ne sistem nego građanstvo koje je davno izgubilo empatiju, koje je naučilo poput bijesnog lava da na komade rastrgne žrtvu. Onda su se pojavili neki "aktivisti" da doliju ulje na vatru. Psihologija mase. Teško je pomiriti se sa tim da je nekome drugome nešto olakšano. Teško je u stvarnom svijetu " lajkovati" nešto što nije popularno. Postoji li nešto mimo sistema da se bavi duhovnim životom građana? Gdje je nestala plemenitost? Crnogorska tradicija prepuna je primjera uzajamnog pomaganja, saosjećanja, brige? Đe smo se to mi izgubili? Zašto smo drugačiji? Jesu li krive žene što su ostvarile pravo? Jesu li krive štoim je isto oduzeto? Jesu li krive žene što su rađale djecu ( troje i više) ? Je li isto podizati jedno ili troje? Zašto je izglasan zakon? Svi su od njega na gubitku. Za sve je kamen spoticanja. ZAŠTO? Zato što je dato, pa je ukinuto! Toliko političkih aktera, a niko se nije sjetio da predloži ili da se posveti izradi kvalitetnog programa socijalne zaštite, ali zato sjetva gluposti ne jenjava. Među građanstvom ne sazrijeva svijest o tome da na produktivan način treba prilagođavati sistem svojim potrebama. Mi, građani koji svoje slobodno vrijeme rijetko ispunjavamo volonterskim radom u dobrotvorne svrhe ponovo upiremo optužujući prst, a i sami nosimo dio krivice.

Odliv mozgova

Odliv mozgova (Flow of brains). Mislim da je ovaj trend počeo nekoliko godina prije raspada EX YU. Dolazak jahača apokalipse predvidio je Branko Ćopić, jedno od najvećih imena jugoslovenske književnosti, čija su djela prevedena na nekoliko svjetskih jezika. Intelektualno upotrebljivi mladi ljudi otisnuli su se u bijeli svijet u želji da se afirmišu profesionalno, nađu priliku i respekt za svoje kompetencije. Nedavno je predsjednik Donald Trump imenovao Jelenu Obrenić McWilliams na poziciju predsjedavajućeg US Federal Deposit Insurance Corporation. Dotičnu damu roditelji su poslali u US na školovanje.Studirala je na Univerzitetu Berkley, California. Nije samo egzistencija i profesionalna afirmacija tjerala Ex Jugoslovene da traže svoje mjesto pod suncem daleko od rodne grude. Druga grupacija bili su mješoviti brakovi, parovi koji su izabrali ljubav, a ne mržnju, zajedništvo, a ne rat. Osim svoje humanističke crte bili su itekako radno i stvaralački upotrebljivi. Da li je ovo priča o ljudima koji su vrednovali život, slavili ljepotu življenja svojim duhovnim stremljenjima ili su bili oni koji su lako okrenuli leđa i otišli, daleko od domovine? Suvišno je pitati da li im je postojbina dala šansu? I na kraju opet početak - ko nas više obavezuje preci ili potomci?

Krtole

Danas smo jeli  domaći  krompir . Nije bogzna bilo roda, ali tako je i posijanο, bez hemije. Taj  ukus večeras za mene je kraljevski! A onda kontam kakvim se otrovom hranimo jureći raznorazne akcije I reakcije. Uništena je domaća proizvodnja hrane,selo je utihnulo, a katuni pusti. Jedemo proizvode iz JeVrope, pa se punimo vještacima na račun hipertenzije, dijabetesa, autoimunih bolesti. Farmaceutska industrija nudi substitute pa postajemo ovisni. Mutiraju bakterije i virusi, đeca nam žude za nekakvima prislačicama sve dok ne obezube,po restoranima sve velji pljati s jelima od dvije lužice;nazive da im zapamtiš tri dana da vježbaš, a moderne domaćice narodnu kužinu preziru.I kao što jednom reče moj stari :"nema više brava po katunima,spuštiše se u gradove".

Seljanka

"Seljanka"je: 1. osoba ženskog pola koja ne usporava brzinu svog motornog vozila na obilježenom pješačkom prelazu, a u blizini škole
2. ista kategorija koja džipom ulazi na parking vrtića trubeći u histeriji da se prikladno parkira
3. ista kategorija ostvarena u ulozi majke koja svojom neprikladnom garderobom otkriva više nego što njena okolina želi da zna
4. osoba ženskog pola koja svojom pozom blokira ulaz u neku instituciju,jer joj low IQ ne dozvoljava da ukapira da još neko želi da prođe (krave imaju cingare pa znaju trase kretanja)
5. ista kategorija koja se nagurava na silu I na sramotu da završi sebi sve preko reda, pa drugi neka crknu
6.slična neprosvijećena osoba koja ne ustupa mjesto u javnom prevozu namijenjeno djetetu, trudnici ili starijoj osobi. Seljanke su gospođe koje žive na selu,ali su kulturno i lijepo vaspitane.
Ovo pod navodnicima opisano je malograđanska prostakuša.

Mediji i kultura

Bože dragi, kakav samo gadluk novinarstvom zovu!
Sadržaji sa margine društvenog sistema, idealni  za pokretanje psihotičnih poremećaja šireg auditorijuma koji potpuno gubi svaki osjećaj stvarnosti; haluscinativno-opsesivni nagoni mase, jad i  čemer, degenerativni proces na brdovitom Balkanu guši kulturološki I svaki smisleni ili ne daj Bože stvaralački identitet. Nisu samo TV frekvencije, nego mi se čini zaraza se širi,mi smo u karantinu.Variola vera.

Lifestyle

Sve više primjećujem koliko se živi (narodski rečeno) na lažavinu. Sve što je doprinijelo lakšoj komunikaciji među ljudima koristi se kako bi se lansirali najniži ljudski porivi.Strašno je koliko su ljudi ostrašćeni u govoru mržnje, ocrnjivanju dobrog, banalizovanju podrazumijevanog,kritici I primitivizmu.Sve što nije ukalupljeno etiketirano je I štrči pod batinom poruge I neodobravanja.S druge strane,poltronisanje I sitničarenje mjere nemaju.U grupama, zajednicama stalno isti ljudi,novajlijama mjesta nema.U nedostatku kreativnog,stvaralačkog,vlastitog psihologija mase poziva na linč onih koji posjeduju know how.Nije popularno cijeniti nepodobne, drugačije ili im priznati zasluge.Zaglupljivanje je u trendu. Sjetih se stare uzrečice:"đavo mu ga ponio, jer je mnogima dobro učinio". No, sve je to u mentalitetu neostvarenih I prvenstveno sobom nezadovoljnih.Zato oni koji su na bilo koji način nepravedno etiketirani trebaju biti svjesni da su drugačiji od ostalih,jer posjeduju identitet i  vrlinu.

Jezičke nedoumice

Mišljenja sam da se pitanje rodne ravnopravnosti ne rješava lingvističkim i morfološkim manipulacijama (oblici-primjeri:psihološkinja, sutkinja,stomatološkinja) koji inače nisu svojstveni području u kojem živimo, te djeluju neprirodno (sindrom pokondirene tikve).Mnogi dominantni jezici čak i ne konstatuju ovolike rodne razlike,jer one i jesu bespotrebne.Pitanje rodne ravnopravnosti rješava se proporcionalno jednakim učešćem žena u svim institucionalnim oblicima vlasti, društveno-političkom životu, kulturno-umjetničkom životu, naučnom stvaralaštvu.Naravno da je pitanje etičkog kodeksa vezano za sve koji su uključeni u nabrojane sfere javnog života, a dokazuje se ličnim primjerom.Tako da dragi moji nije bitno da li vam zube popravlja stomatolog ili stomatološkinja, važno je da to dobro radi.
Engleski jezik: psychologist (psiholog m/ž); engineer (inženjer m/ž); plumber (vodoinstaler m/ž); dentist (psiholog m/ž); cook(kuvar m/ž); gardener (baštovan m/ž); politician(političar m/ž); surgeon (hirurg m/ž); ALI!!! waiter-waitress (konobar-konobarica); actor - actress (glumac- glumica); Španski jezik : inginerio-ingineria (inženjer-inženjerka); plomero-plomera (vodoinstaler-vodoinstalerka); cocinero-cocinera (kuvar-kuvarica); gardinero - gardinera (baštovan - baštovanka); camarero-camarera (konobar - konobarica); politico- politica (političar-političarka); ALI!!!! cirujano (hirurg m/ž); psicologo (psiholog m/ž) dok se rodno osjetljiv jezik može kompenzovati upotrebom člana pr. el testigo (svjedok)- la testigo (svjedokinja). Dakle, gdje god zvuči u duhu jezika ili je morfološki smislena ok, međutim po mom dubokom nahođenju jezik je živ i stalno evoluira pa ne treba silom nametati neke oblike koje nisu prirodne samom govorniku kojem je taj jezik maternji. Svijest o društvenoj jednakosti polova treba afirmisati na drugačiji način, kroz njihov jednak tretman u ostvarivanju prava i pozicija koje realno, shodno svojim sposobnostima zaslužuju.

Velika očekivanja

Zađeš tako u godine kad nekako splasnu ta velika očekivanja, entuzijazam i uvjerenja da si kadar promijeniti svijet. Čovjek može mijenjati sebe, bježeći od klišea i loše postavljenih prioriteta koji su nam u ovoj sredini od najranijeg djetinjstva nametnuti. Trošiti sebe, davati se maksimalno na upotrebu drugima, bezuslovno voljeti, bez pogovora poslušati i tako trčati u krug, začaran, nesvjestan sebe odjednom shvatiš da si sam. Sam, a okružen ljudima, iskorišćen, a neupotrebljavan, umoran, a neaniminiran. I onda se zapitaš zašto si sebi uskratio slobodu kretanja, kako sve ovo izgleda negdje drugdje, da li bi život bio bolji negdje van brdovitog Balkana?

Muzički trendovi

Da li vam dragi prijatelji smeta maltretiranje "modernim muzičkim trendovima" kad god se pojavite na nekom javnom mjestu? Ne shvatam zašto u nekim hipermarketima/prodajnim objektima/tržnim centrima/kafićima/restoranima trešti muzika, direktno udarajući u sivu masu svojim vrištećim tonovima. Ne shvatam koja je poenta sjesti sa nekim da popričaš, a nagađaš svaku šestu riječ sagovornika. I to svuda tako, odvrnuto do daske i bez milosti. Izbor muzike, tekstovi pjesama navodi me na pomisao da je u pitanju nečija zavjera da u narodu ubije svaku iole suvislu misao. Interpretatori ne zavređuju komentar. Dakle, govorim o smišljenom i namjernom zaglupljivanju populacije.

Balkanac

Ništa kao balkanski sindrom ne žigoše čovjeka. Teška istorija, glad i patnja najljepše dočaravaju breme voljenog zavičaja. Balkanac teško može biti smiren, tu krv ključa, energija kulja kao gusti dim iz starog odžaka. Već u ranoj mladosti izbijaju strahoviti potencijali koje bi trebalo pravilno usmjeriti. Zato Balkanac cvjeta u sređenim društvima gdje lako demonstrira svoje sposobnosti i ostvaruje potencijale. Onaj Balkanac koji ostane tu đe se rodio(pod uslovom da se ne bavi politikom) češće završi misiju kao onaj leptir zarobljen u kutiji šibica iz haiku poezije. Krene na legendarne balkanske vetrenjače u punoj snazi, ali ga ograničavaju ograničeni, sputavaju duhovno sputani, energetski vampiri mu uzimaju i dušu i snagu i talenat. Tako da voljeni Balkan( koja god nacija ili vjera bila u pitanju) ili bude duhovni vodič ili omča oko vrata.