Velika očekivanja

Zađeš tako u godine kad nekako splasnu ta velika očekivanja, entuzijazam i uvjerenja da si kadar promijeniti svijet. Čovjek može mijenjati sebe, bježeći od klišea i loše postavljenih prioriteta koji su nam u ovoj sredini od najranijeg djetinjstva nametnuti. Trošiti sebe, davati se maksimalno na upotrebu drugima, bezuslovno voljeti, bez pogovora poslušati i tako trčati u krug, začaran, nesvjestan sebe odjednom shvatiš da si sam. Sam, a okružen ljudima, iskorišćen, a neupotrebljavan, umoran, a neaniminiran. I onda se zapitaš zašto si sebi uskratio slobodu kretanja, kako sve ovo izgleda negdje drugdje, da li bi život bio bolji negdje van brdovitog Balkana?