Zađeš tako u godine kad nekako splasnu ta velika očekivanja, entuzijazam i uvjerenja da si kadar promijeniti svijet. Čovjek može mijenjati sebe, bježeći od klišea i loše postavljenih prioriteta koji su nam u ovoj sredini od najranijeg djetinjstva nametnuti. Trošiti sebe, davati se maksimalno na upotrebu drugima, bezuslovno voljeti, bez pogovora poslušati i tako trčati u krug, začaran, nesvjestan sebe odjednom shvatiš da si sam. Sam, a okružen ljudima, iskorišćen, a neupotrebljavan, umoran, a neaniminiran. I onda se zapitaš zašto si sebi uskratio slobodu kretanja, kako sve ovo izgleda negdje drugdje, da li bi život bio bolji negdje van brdovitog Balkana?
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
-
Postoje ljudi koji se po svojoj originalnosti i kvalitetima prepoznaju u svojoj sredini. Poštuju i čuvaju svoju tradiciju, njegujući najlje... -
U potrazi za tradicijom, ljepotom, zaboravljenim ukusima i mirisima. Divni ljudi, prelijepi ambijent selo Zatrijebač, nedaleko od Podgorice... -
Dođeš tako u godine kad shvatiš poentu. Kvalitet života se mjeri najprije zdravstvenim stanjem, uslovima stanovanja, zadovoljstvom poslom...
Nema komentara:
Objavi komentar