Misli globalno, djeluj lokalno

Nisam protivnica globalizma.Međutim, nije u redu zaboraviti lokalno i zavičajno. Nije u redu odreći se tradicije.Govorim o vještinama, praktičnim znanjima koja se nijesu mogla dokumentovati, nego su se prenosila s generacije na generaciju. Koliko je samo bilo učenih ljudi koji su se ipak profesionalno opredjeljivali za porodične zanate i veoma dobro živjeli.Sjećam se domaće radinosti koje su uglavnom praktikovale žene. Jedno divno karirano pleteno ćebe sa resama grije mi dušu. Sjetim se proizvoda koje moja generacija može samo da pomene imenom, jer ih gotovo niko od nas ne umije napraviti. Putujući sjevernom Evropom bila sam frapirana kako su ljudi očuvali tradicionalna obilježja iz davnih vremena, znaju davnašnje vještine i ne zaboravljaju ih. U crnogorskim brdsko-planinskim predjelima ljudi su umjeli liječiti ljekovitim biljem, jer ga je bilo i još uvijek ga ima posvuda.Koliko je tek pobacanih, neponovljivih starih predmeta koje bismo u nekom od narednih perioda života htjeli imati kao uspomenu? I tako, vrijeme prolazi, nastojimo da budemo u trendu, zaboravljamo staro (neko iz straha od blamiranja, neko zbog nedostatka vremena), imamo nadogradnju, a temelji poljuljani