Stečeno pa izgubljeno

Prije nekoliko godina usvojen je u Skupštini Zakon o majkama sa troje i više djece. Bilo je jasno koja je populacija ostvarila pravo na isti. Bilo je jasno da se na definisanju podakata nije radilo kako treba pa se o svemu u javnosti povela ogromna debata. Ne komentarišem političku dimenziju priče. Obični narod (njegov ogromni dio) rastrgnuo je lavinom negativnih komentara korisnice i njihovo stečeno pravo, pogotovu ciljajući na njihovu starosnu i reproduktivnu dob. Ne sjećam se da je što drugo bilo ovako inspirativno. Onda je sud utvrdio da stečeno pravo treba ukinuti. Arena je opet oživjela. Ja i dalje pričam o reakcijama običnih ljudi. Odnekud u javnosti krenu priča o diskriminaciji i poređenju žena koje su rodile jedno, dvoje ili nijedno. I opet isto, lavina komentara, hajka.... Jednoga dana žene su ostale bez nadoknade i masa je bila zadovoljena. Onda su krenuli protesti i opet osuđivanja. Žene su protestvovale na prostoru kuda prolazi saobraćajna žila kucavica grada i nije nam bilo pravo. Narušen nam je komoditet. Zakon loš. Od početka je bilo jasno što će se desiti. Čini mi se da je neka ideja da se olakša ženi, da se pokuša poboljšati težak položaj i zahtjevan ritam života nekome ko obnavlja mladost nacije nije adekvatno razradila jer nije bilo volje za to. Svaki akter je vukao na svoju stranu, rukovođen svojim interesima. Žene su najprije stekle pravo. Onda im je to pravo oduzeto. Jednom stečeno pravo uvijek je bilo doživotno stečeno. Sada više ne. Nije sporno ni to. Ko su bile žene koje su stekle pravo? Većina u poodmaklim godinama.Dobar dio njih je malu penziju zamijenio nadoknadom. Ajdemo i tom logikom da veći dio nije ni trebao da ostvari pravo na istu. I ostaje nam jedan dio - u stanju socijalne potrebe. Sirotinja.Jedan dio kome je ugašena nada. Jedan dio koji se nije mogao ni čuti, niti izdvojiti. Zašto? Jer je masa bila žedna osuđivanja. Jer je masu ždrala zavist. Dakle, ne institucije, ne sistem nego građanstvo koje je davno izgubilo empatiju, koje je naučilo poput bijesnog lava da na komade rastrgne žrtvu. Onda su se pojavili neki "aktivisti" da doliju ulje na vatru. Psihologija mase. Teško je pomiriti se sa tim da je nekome drugome nešto olakšano. Teško je u stvarnom svijetu " lajkovati" nešto što nije popularno. Postoji li nešto mimo sistema da se bavi duhovnim životom građana? Gdje je nestala plemenitost? Crnogorska tradicija prepuna je primjera uzajamnog pomaganja, saosjećanja, brige? Đe smo se to mi izgubili? Zašto smo drugačiji? Jesu li krive žene što su ostvarile pravo? Jesu li krive štoim je isto oduzeto? Jesu li krive žene što su rađale djecu ( troje i više) ? Je li isto podizati jedno ili troje? Zašto je izglasan zakon? Svi su od njega na gubitku. Za sve je kamen spoticanja. ZAŠTO? Zato što je dato, pa je ukinuto! Toliko političkih aktera, a niko se nije sjetio da predloži ili da se posveti izradi kvalitetnog programa socijalne zaštite, ali zato sjetva gluposti ne jenjava. Među građanstvom ne sazrijeva svijest o tome da na produktivan način treba prilagođavati sistem svojim potrebama. Mi, građani koji svoje slobodno vrijeme rijetko ispunjavamo volonterskim radom u dobrotvorne svrhe ponovo upiremo optužujući prst, a i sami nosimo dio krivice.