Gradski prevoz

Na putu prema bloku jutros pade mi na pamet kako je u mnogim mjestima javni prevoz utkan u dušu grada.Primamljivije je koristiti npr. metroe nekih velikih gradova nego sjesti u sopstveni auto i odvesti se na željenu destinaciju. Ovo je naročito karakteristično za evropski kontinent, gdje su brižljivo sačuvana tradicionalna obilježja, stara jezgra grada i sl. Javni prevoz je stil života, organizacija kretanja i ušteda ličnog ili porodičnog budžeta. Kad je u pitanju geografski bliži prostor mislim da su beogradske trole i tramvaji neprevaziđeni. Živo se sjećam kako se moj  dragi iščuđavao mojoj upornosti da po ciči zimi tramvajem broj 7 tražim vezu sa Knez Mihajlovom da bih na jednom kiosku kupila crnogorsku dnevnu štampu. Meni  dragoj  osobi će se urezati u pamćenje jedna vožnja toplim starim tramvajem ka Vukovom spomeniku i kako nešto na izgled tako trošno može biti primamljivo i lijepo. Mnoge urbane legende vezuju se za gradski prevoz. Onda se sjetim da Podgorica već duže vrijeme nije nikako organizovana po ovom pitanju, te da samo određena, malobrojna populacija koristi gradski. Vrlo je upitan i red vožnje na nekim linijama.Stalno ιmprovizacija, nikada  organizacija .