Moj prvi susret sa haiku poezijom izazvao je bujicu protivurječnih osjećanja.Tako je to kad vam u mladosti ponude doživljaj iskustva i zrelosti. Sjećam se slikovitog prikaza gusjenice koja se lagano transformiše u leptira zarobljenog u kutiji šibica. Prva i poslednja igra leptira, prvi i poslednji treptaji i vapaji duše. Zarobljen u svijetu kojem ne pripada i koji mu nije prirodno okruženje leptir umire u svojoj najjačoj snazi, želji , volji i motivaciji. Radeći sa nadarenom i kreativnom djecom mnogo puta nastojala sam da im nagovijestim sliku nekih drugih svjetova i prostranstava gdje ideali postaju realni ciljevi, gdje se ne boriš za ono što ti realno pripada nego sebe unapređuješ i pripremaš za nedosanjano, nedokučivo i planetarno beskrajan osjećaj sreće i zadovoljstva samim sobom. Zašto lagati mladost, zašto stvarati iluziju stvarnosti i kalupiti i šablonirati potencijale? Ne, nismo svi isti. Ne reagujemo svi jednako. Nismo svi jednako sposobni da podnesemo ni dobro ni zlo. Ne vjerujem ja da će se nečija snaga utrostručiti svakim brodolomom. Prije bih rekla da je to sofisticiran način da čula otupe, da se volja slomi i iznudi prihvatanje i pristajanje. To je siguran put ka gubljenju digniteta i dostojanstva ličnosti.
Koliko je licjemjerno reći mladom čovjeku da je bolje mirno pristajati iz obzira prema tekovinama tradicije, kulturnog nasljeđa ili
karakteristika mentaliteta, običajnog prava i sl? Pristati na što? Da jednog dana polažeš račune gorem od sebe? Da se jednog dana povlačiš i pravdaš gorima od sebe?Da jednog dana taj neko - gori od tebe donosi odluke o tvom životu, jer ti nećeš moći kao što to danas ne može moja generacija? A koliko je samo kreativnog potencijala bilo u našoj mladosti, koliko nadahnuća, energije i želje? S ovog aspekta regresivni smo u stagnaciji. Što reći mladom čovjeku? Čemu ga naučiti? Ako nisi vidio nisi ni živio. Izaberi sve, ali stagnaciju nikada. Isuviše nam je ograničeno vrijeme da bi ga rasipali tugom i bunilom prošlosti. Ne treba ti ni toliko hrabrosti koliko je bitno da se oslobodiš straha. " Strah životu obraz kalja često." Otisni se i zaplovi morem svojih potreba i stremljenja. Let je praiskonska ljudska želja. Nisi ni prvi ni poslednji koji želi mijenjati svijet. Sjeti se svih velikana čovječanstva i koliko su daleko otišli da bi napravili ono po čemu će ih pamtiti istorija. Ne boj se, napravi svoj prvi korak. Nikada ne odlaži za kasnije. Vjeruj mi, nema vremena. Na svom putu srešćeš ljude. Ti si dijete moje sa Balkana. Tvoja genetika nosi teret vjekova. Ne sudi ni po vjeri ni po naciji ni po boji kože - već samo po ljudskosti i čovječnosti. Idi u svijet slobodan kao orao u nebeskom letu, budi spreman da naučiš, a da spoznaš, da otkriješ a da nikad ne zaboraviš.Jer najčudesnije su staze što se smjelo gaze.....
Koliko je licjemjerno reći mladom čovjeku da je bolje mirno pristajati iz obzira prema tekovinama tradicije, kulturnog nasljeđa ili
karakteristika mentaliteta, običajnog prava i sl? Pristati na što? Da jednog dana polažeš račune gorem od sebe? Da se jednog dana povlačiš i pravdaš gorima od sebe?Da jednog dana taj neko - gori od tebe donosi odluke o tvom životu, jer ti nećeš moći kao što to danas ne može moja generacija? A koliko je samo kreativnog potencijala bilo u našoj mladosti, koliko nadahnuća, energije i želje? S ovog aspekta regresivni smo u stagnaciji. Što reći mladom čovjeku? Čemu ga naučiti? Ako nisi vidio nisi ni živio. Izaberi sve, ali stagnaciju nikada. Isuviše nam je ograničeno vrijeme da bi ga rasipali tugom i bunilom prošlosti. Ne treba ti ni toliko hrabrosti koliko je bitno da se oslobodiš straha. " Strah životu obraz kalja često." Otisni se i zaplovi morem svojih potreba i stremljenja. Let je praiskonska ljudska želja. Nisi ni prvi ni poslednji koji želi mijenjati svijet. Sjeti se svih velikana čovječanstva i koliko su daleko otišli da bi napravili ono po čemu će ih pamtiti istorija. Ne boj se, napravi svoj prvi korak. Nikada ne odlaži za kasnije. Vjeruj mi, nema vremena. Na svom putu srešćeš ljude. Ti si dijete moje sa Balkana. Tvoja genetika nosi teret vjekova. Ne sudi ni po vjeri ni po naciji ni po boji kože - već samo po ljudskosti i čovječnosti. Idi u svijet slobodan kao orao u nebeskom letu, budi spreman da naučiš, a da spoznaš, da otkriješ a da nikad ne zaboraviš.Jer najčudesnije su staze što se smjelo gaze.....
Nema komentara:
Objavi komentar